Važno je upozoriti na predijabetes – stanje kada osoba ima povećanu razinu glukoze u krvi, ali nedovoljno da bi se smatralo dijabetesom (5,6 do 6,9 mmol/L natašte). Osobe s ovim stanjem imaju 50% šanse da u sljedećih 10 godina razviju dijabetes tip 2. Dobra je vijest da ovdje postoje i čimbenici na koje se može utjecati te tako spriječiti dalji razvoj ovog stanja: prekomjerna težina, nedovoljna tjelovježba, hipertenzija, povišen kolesterol, metabolički sindrom i pušenje.
Dijabetes tip 1 je imunološke i genetičke prirode te najčešće pogađa mlađe osobe. Njihov organizam ne proizvodi dovoljne količine inzulina da bi se razina glukoze održala unutar normalnih razina. Kod ovog tipa šećerne bolesti dolazi do stvaranja protutijela koja napadaju i uništavaju beta-stanice gušterače koje su zadužene za proizvodnju inzulina. Za ovaj tip dijabetesa pacijenti mogu imati genetske predispozicije te su osobe kojima bliži srodnici imaju ovaj tip dijabetesa u većem riziku za razvoj iste.
Nenadani gubitak na težini, mučninu, povraćanje i učestale infekcije urinarnog trakta ili kandidijazu (gljivičnu infekciju) možemo svrstati u najčešće simptome dijabetesa tipa 1. Zbog nemogućnosti dobivanja energije iz glukoze, organizam je stvara tako da razgrađuje masti i mišiće.
Dijabetes tip 2 može manjim dijelom biti uzrokovan genetikom; ipak je najvećim dijelom određen načinom života. U većem riziku za razvoj ove bolesti su osobe koje su pretile, pogotovo one koje imaju višak masti oko trbuha. Već spomenuti predijabetes prethodi dijabetesu tipa 2. U ovom tipu dolazi do rezistencije stanica na inzulin iako ga tijelo proizvodi. Tijelo proizvodi višak inzulina jer se na taj način pokušava sniziti visoka razina glukoze u krvi. Na početku, prekomjerno izlučivanje inzulina snižava glukozu, ali konstantno naprezanje gušterače dovodi do njezinog propadanja. S vremenom se smanjuje i stvaranje inzulina te posljedično dolazi do povećanja razine glukoze u krvi.
Postoji i gestacijski dijabetes koji se pojavljuje za vrijeme trudnoće, a najčešće nema simptoma. Većinom se javlja između 24. i 28. tjedna trudnoće, a obično nestaje nakon trudnoće.