Autor: Doc.dr.sc. Arijana Meštrović, MPharm, FFIP
Pharma Expert za edukaciju i savjetovanje
Dijabetes je kronično metaboličko stanje koje pogađa ljude u svim životnim dobima i čija prevalencija nastavlja rasti na globalnoj razini. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) smatra je jednom od “velikih pet” nezaraznih bolesti, a teret pacijenata s dijabetesom više se nego utrostručio u posljednjih 20 godina. WHO procjenjuje da će do 2045. 700 milijuna ljudi živjeti s dijabetesom. Kako bi se preokrenuo ovaj trend, postavljen je globalni cilj za zaustavljanja dijabetesa do 2025. Međutim, sugerirano je da se u mnogim zemljama ne postižu zadani ciljevi i da se moraju otvoriti putovi ka poboljšanoj skrbi.
Glavni čimbenici koji pridonose razvoju dijabetesa su tjelesna neaktivnost i pretilost.
Vaši liječnici, farmaceuti i medicinske sestre mogu preporučiti promjene načina života utemeljene na dokazima koje mogu spriječiti razvoj dijabetesa tipa 2, uključujući: smanjenje težine, zdravu prehranu i tjelesnu aktivnost. Aktivnost može biti važan čimbenik za poboljšanje unosa glukoze u mišiće i podržavanje homeostaze razine glukoze tijekom dana. Regulacija tjelesne težine i prestanak pušenja druge su strategije koje mogu podržati pozitivne promjene načina života za osobe koje boluju od dijabetesa.
Pandemija predijabetesa također poprima sve veće razmjere i procjenjuje se da jedna od dvije osobe s dijabetesom nije dijagnosticirana, a više od 374 milijuna ljudi ima povećani rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
Inzulinska rezistencija podrazumijeva stanje organizma kod kojeg dolazi do slabljenja perifernog učinka inzulina, čija je glavna zadaća olakšavanje prelaska šećera, glavne energetske sirovine, iz krvi u ciljana tkiva (jetru, mišiće, masno tkivo).
Zbog anaboličkih svojstava inzulina, suvišak u proizvodnji, izlučivanju i djelovanju povećava sklonost debljanju, dovodi do poremećaja menstrualnog ciklusa, što kod žena može imati za posljedicu smanjenu plodnost. Prema recentnim istraživanjima inzulinska rezistencija je jedan od mogućih aktivatora autoimunih upalnih procesa koji dovode do autoimune bolesti štitnjače s posljedičnim Hashimotovim tireoiditisom.
Važan je tjelesni raspored masnog tkiva. Upravo je trbušna pretilost i višak visceralnog masnog tkiva rizik za kardiovaskularne bolesti poput hipertenzije i dislipidemije. Visceralna pretilost direktno se povezuje s poremećenim metabolizmom glukoze i lipida, inzulinskom rezistencijom, povećanim rizikom za maligno oboljenje kolona, prostate i dojke, produženim hospitalizacijama, infektivnim i neinfektivnim komplikacijama te povećanom smrtnosti.
Inzulinska rezistencija i visceralna pretilost imaju uzročno-posljedičnu vezu u oba smjera, i predstavljaju začaran krug rizika za razvoj debljine, ateroskleroze, dijabetesa, dislipidemije i hipertenzije. Stoga je važno na vrijeme prepoznati pojavu metaboličkog sindroma i utjecajem na smanjenje faktora rizika spriječiti daljnji razvoj bolesti i njihovih komplikacija, te otpočeti liječenje promjenom životnih navika i primjenom suplemenata, lijekova i dodataka prehrani dokazane kliničke učinkovitosti.
Većina faktora rizika za razvoj metaboličkog sindroma je promjenjiva i ovisi o načinu života, prehrani, tjelesnoj aktivnosti i životnim navikama stanovništva. Stoga se pravovremenom aktivnošću može smanjiti broj rizičnih faktora za razvoj metaboličkog sindroma i smanjiti rizik od razvoja kardio-vaskularnih bolesti, osobito hipertenzije.
Metabolički sindrom je skupina od pet stanja koja mogu dovesti do bolesti srca, dijabetesa, moždanog udara i drugih zdravstvenih problema. Metabolički sindrom se dijagnosticira kada netko ima tri ili više od ovih čimbenika rizika:
Iako je svaki od njih čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti, kada osoba ima tri ili više i dijagnosticiran joj je metabolički sindrom, povećava se šansa za razvoj ozbiljnog kardiovaskularnog stanja. Na primjer, visoki krvni tlak važan je čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti, ali u kombinaciji s visokom razinom šećera u krvi natašte i abdominalnom pretilošću, šansa za razvoj kardiovaskularnih bolesti je još veća. Metabolički sindrom je ozbiljno zdravstveno stanje koje ljude stavlja u veći rizik od srčanih bolesti, dijabetesa, moždanog udara i bolesti povezanih s masnim nakupinama na stijenkama arterija (ateroskleroza). Temeljni uzroci metaboličkog sindroma uključuju prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost, inzulinsku rezistenciju, tjelesnu neaktivnost, genetske čimbenike i starenje.
Iako je metabolički sindrom ozbiljno stanje, rizici se mogu značajno smanjiti gubitkom težine; povećanjem tjelesne aktivnosti; opredjeljenjem za zdravu prehranu koja je bogata cjelovitim žitaricama, voćem, povrćem i ribom; i praćenju i upravljanju glukozom u krvi, kolesterolom u krvi i krvnim tlakom.
Konzumiranje visokokalorične hrane visoko-glikemijskog indeksa dovodi do začaranog kruga u kojem se razvija neadekvatna osjetljivost organizma na djelovanje inzulina, pa se tijelo deblja u obliku “jabuke”, razvijajući abdominalni adipozitet s nakupljanjem masnog tkiva u unutarnjim organima (jetri i gušterači). Masno tkivo nažalost predstavlja metabolički aktivan organ i utječe na povećanje kardiovaskularnih rizika. Centralni pokretač cijelog ovog patofiziološkog procesa u metaboličkom sindromu je inzulin, koji ne može ostvariti svoje učinke u ciljnim tkivima, te nastaje inzulinska neosjetljivost.
Redovitom provjerom opsega struka, vrijednosti krvnog tlaka i razine lipida i glukoze u krvi, možemo provjeriti razvija li se rizik od metaboličkog sindroma.
Kako bi se pacijentu klinički utvrdio metabolički sindrom potrebna je prisutnost tri ili više faktora rizika, prema navedenim pokazateljima:
| 1 Abdominalna pretilost: opseg struka muškarci> 94 cm, žene > 80 cm |
| 2.Trigliceridi≥1.7mmol/L 3. HDL kolesterol muškarci < 1.1 mmol/L Žene < 1.2 mmol/L |
| 4. Krvni tlak ≥ 130/ ≥ 85 mmHg |
| 5. GUK natašte ≥ 5.6 mmo/L |
Jednostavnim pregledom navedenih čimbenika i procjenom nalazi li se koji od njih izvan očekivanih granica, možemo zaključiti jesmo li u rizičnoj skupini. Svjetska zdravstvena organizacija potiče sve liječnike obiteljske medicine, kao i farmaceute da povremeno organiziraju javnozdravstvene akcije posvećene upravo ovom sindromu, za čiji su razvoj svi kontribuirajući faktori promjenjivi, upravo promjenom životnih navika.
Glukometri za mjerenje razine glukoze u kućnim uvjetima
Mjerenje razine glukoze u krvi prikladno je činiti često kod kuće ili svakodnevno, čak i više puta ukoliko je prisutan dijabetes. U nastavku donosimo upute za pravilnu primjenu glukometara.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
